01 July, 2015

Preduvidi iz neklimatizovane sobe

Gledam Marona. s02e05. Nestala mu je mačka i sad je traži. Upoznao je neku djevojku koja je takođe izgubila mačku a tu je i neki Barni koji ima problema sa vranama. Sad je sa nekim beskućnikom koji ga grli. Ispade da je taj beskućnik/džanki ukrao Barnijevu jaknu. Sad mu neko odnese djevojkin dreser koji je bio ispred njegove kuće. Nakon toga dolaze  drugi likovi da pokupe dreser - prijatelji njegove djevojke. A, da, bivša djevojka. Raskinuli su u prošloj epizodi. Sad će ih odvesti kod ljudi koji su drpili dreser - neki zajebani meksikanci sa sve košuljama i potkošuljama. Sad se svađaju sa njima. Možda će Mark da dobije batine? Nop. Dobiće ih prijatelji njegove bivše djevojke. Sad odlazi da vrati jaknu Barniju. Neko mu javlja da su mu pronašli mačku. To je lik koji ga je nazvao pičkom na početku epizode. Ispade da to nije njegova mačka, nego mačka one djevojke sa početka koja je takođe zijanila mačku. 


Sad mu  se zahvaljuje jer ju je vratio. On sere o sudbini. Sad dolazi neka djevojka. To je djevojka od djevojke koja je izgubila mačku. Homoseksualke. Mark je sad kao sjeban. Noć je i nema njegove mačke. Sad sere o tome na podkastu. Izgubio je mačku, izgubio je curu. Da li da je zove? Ne mačku, curu. Opet sere o tome kako ne smije da se zatvori. Ne smije da posatne čovjek koji ne smije da ima veze sa drugim ljudima ili kućnim ljubimcima jer svi će oni jednog dana da mu nestanu iz života. A onda će biti povrijeđen. Odlučuje da nikog ne zove. Neka nova mačka je pred vratima. Pušta je u kuću.

Mogu reći da nije pretjerano teško u isto vrijeme gledati i pisati o epizodi koju upravo gledaš. Možda se čak i više koncentrišeš na ono što gledaš. Vjerovatno će mi ova epioda ostati u sjećanju za razliku od drugih koje nestaju pustari ili bjelini.

Trebao sam da dreser prevedem nekako... kako bi preveo dreser? A nije bitno.


Uglavnom, juli je tu. Čitav jun nisam imao ništa. I ovaj juli mi izgleda da nemam ništa od inspiracije za pisanje. Doduše, tek je početak jula ali imao sam čitav jun da smislim početak jula. Ali nisam. Obično bih imao nešto kao početak neke rečenice ili neku ideju ili teko nešto. Inspiracija mi je već dva mjeseca kao ono... one pustare u vesternima sa sve onim žbunom koji prolazi kroz kadar. Onaj okrugli žbun. E, stvarno, šta je to koji vrag? Idem guglat'.


Ispade da su to miševi koji idu kroz Madoninu kuću. Ko bi rek'o, ha?

Znači, inspiracija mi je pustara sa sve miševima iz Madonine kuće koji prolaze kroz kadar. Vjetar duva, nosi prašinu. Inspiracija mi je u prašini. Možda ako se zadržim na ovom mjestu  vjetar bude oduvao svu prašinu sa inspiracije i ja ugledam nov novcijatu... nop, ispod prašine nema ništa. Sad mi inspiracija ne liči ni na pustaru sa miševima, prašinom i vjetrom. Sad izgledao kao neka bijela soba. Bijela, prazna, ništa u njoj. Blješti ta bjelina. Pomalo kao ono kad zimi ima snijega a ima i sunca pa te ono opali po očima. A kako znam da je soba kad je sve bijelo? Da li naziru neki uglavi, neki nagibi, nešto? Da li liči na one sobe u ludnicama u koje te zatvore i sve oko tebe je bijelo i možeš da udaraš u zidove i baš je super. Zajebava te jedino što su ti ruke malo sputane pa ne možeš da se razmahneš kako želiš. Dakle, je li možda takva soba? Je li možda to ta bjelina? Je li možda inspiracija u ludačkoj košulji i pomalo je sputana? Ne. Ova bjelina je samo bjelina. To da je soba sam nekako pretpostavio ali sad, kad malo bolje pogledam, to je više kao bjelina praznog papira. To već ima smisla.


Dakle, kako popuniti tu prazninu? Kako blještavilo praznog lista pretvoriti u... u šta? To je pitanje. To je ključno pitanje - u šta želiš da pretvoriš blještavilo ničegnesa?

Možda i nema potrebe da ga pretvaram u nešto. Možda bi mi mogao poslužiti kao osvjetljenje? A možda, možda sam dostigao konačno stanje kojem teže svi oni monasi sa Tibeta! 


Jebote, pa to je to! Ja sam dostigao ništavilo. Ne skroz, za sad je samo moja inspiracija u tom stadiju ničegnosti a onda, kad jedonom, u kolibi pokraj jezera na brdu... oke, sad to sa kolibom pokraj jezera na brdu - koliba je nekako... hm... možda brvnara? Gledaj, trebala bi biti skromna - ono, 3 sobe, velika terasa sa pogledom na jezero i brda, pravo kupatilo sa velikom kadom a tuš posebno. Struja, voda, internet. Hese je imao to, kaže da mu je dopizdilo za, ono, manje od godinu dana. Mada, on je imao tu ženu i djecu a nije imao internet. Puko je i otišao sa nekim pretečama hipika, nije ga bilo neko vrijeme pa se vratio.Prestao da pije, postao vegetarijanac. Nije ni ta faza dugo trajala, ali odmaknuh se od teme - kad jednom dođem sa planine iz svoje skromne brvnare koja ima i erkondiŠN sa sve spoznajama o životu, vaseljeni i svemu ostalom, oda ću napisati tekst. Ali, opet, možda i neću jer će to biti spoznaja. Aaa zajebavam se, malo je reć' da ću napisati tekst. Biće pun simbolike i hiperbole i onomatopeje. Biće zakon taj moj tekst. Jedva čekam da ga napišem.

A u međuvremenu, pročitao sam tu neku knjigu koja se zove Potrošni i napisala ju je neka šveđanka Nini. Glavna junakinja ovog književnog djela ima 50 godina i kao sve njene vršnjakinje koje nemaju djecu ili neko pametno zanimanje tipa - ljekar, babica ili nuklearni fizičar - završila je u toj nekoj Jedinici. 


Dakle, tu su pedesetogodišnje žene bez djece ili pametne karijere i šezdesetogodišnji muškarci takođe bez djece i pametne karijere. Tipa, pisci i generalno - umjetnici. Kao što reče Ćel iz biblioteke Ljudi koji čitaju knjige imaju tendenciju da postanu potrošni. U velikoj mjeri. U Jedinici im je super. Imaju sve što im treba i to besplatno. Čitaju, pišu, slikaju, šetaju se zimskim baštama u kojima je stalno ljeto, gledaju filmove, druže se. Gotiva, rekao bi neko. No, onaj dio besplatno i nije tako istinit jer oni učestvuju u eksperimentima - na njima eksperimentišu nove lijekove, npr. Ponekad se to ne završi dobro. Ali da je samo to, bilo bi još i oke ali nisu džaba dobili naziv Potrošni - njihov boravak u Jedinici ne traje nešto pretjerano dugo jer ako nekome iz spoljašnjeg svijeta, nekome od Potrebnih zafali, recimo, bubreg ili srce, rožnjača, jetra...


Vratimo se Heseu koji nije bio zadovoljan u kolibi pored jezera sa pogledom na planine i radnom sobom punom knjiga i koji  se planira ubiti za 50 rođendan. Nije se ubio. Nije se ni Hari Haler ubio. Hese se oženio još dva puta a Hari je ubio Herminu i počeo se rukat narkoticima, ili tako nešto.


Poenta? Ne znam još uvijek. Bude u postu  koji ću napisati nakon silaska sa planine a koji će se zvati Uvidi iz klimatizovane kolibe.



No comments:

Post a Comment